Djela apostolska: Pavlova oporuka i vjernost poslanju usprkos kušnjama

Pavlova oporuka u Makedoniji i Grčkoj

Djela apostolska, 20. poglavlje, donose nam priču o apostolu Pavlu i njegovom putovanju kroz Makedoniju i Grčku. Nakon što se stišala bura, Pavao je pozvao učenike, ohrabrio ih i oprostio se s njima, krenuvši put Makedonije. Prošavši te krajeve, upućivao im je mnoge riječi ohrabrenja, a zatim je stigao u Grčku. Tamo je proveo tri mjeseca, ali kada je htio otploviti u Siriju, Židovi su mu postavili zasjedu. Zbog toga je odlučio vratiti se preko Makedonije. Pavla su pratili Sopatrij, Aristarh, Sekund, Gaj, Timotej, Tihik i Trofim, koji su otišli naprijed i čekali ga u Troadi. “Ovi odoše naprijed i čekali su nas u Troadi.”

Eutih oživljen i lomljenje kruha u Troadi

Nakon dana Beskvasnih kruhova, otplovili su iz Filipa i nakon pet dana stigli do njih u Troadu, gdje su ostali sedam dana. U Troadi, u gornjoj sobi gdje su se okupili, Pavao je govorio učenicima. Mladić po imenu Eutih, koji je sjedio na prozoru, svladan snom, pao je s trećeg kata i podigli su ga mrtva. Pavao je sišao, pao na njega, zagrlio ga i rekao: “Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!” Zatim se vratio gore, prelomio kruh i jeo, te je dugo govorio sve do zore, a onda je otišao. Mladića su doveli živa, što je donijelo veliku utjehu svima.

Putovanje iz Troade u Milet

Ušavši u lađu, otplovili su u Asos, gdje su trebali uzeti Pavla, jer je tako odredio, htijući sam ići kopnom. Kad se sastao s njima u Asosu, uzeo ga je i došao u Mitilenu. Odatle su otplovili i sutradan stigli nasuprot Hiosu. Drugi dan su pristali u Samosu, a sutradan su došli u Milet. Pavao je odlučio proći mimo Efeza, da se ne bi zadržavao u Aziji, jer je žurio da, ako mu bude moguće, bude u Jeruzalemu na dan Pedesetnice.

Pavlova oproštajna riječ efeškim starješinama u Miletu

Iz Mileta je poslao u Efez i dozvao starješine Crkve. Kad su došli k njemu, rekao im je: “Vi znate, od prvoga dana kad sam stupio u Aziju, kako sam se cijelo vrijeme među vama ponašao, služeći Gospodinu sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih spletaka.”

Pavao je naglasio kako im nije propustio navijestiti ništa korisno, nego ih je poučavao javno i po kućama. Zaklinjao je Židove i Grke da se obrate Bogu i vjeruju u Gospodina Isusa Krista. “Nisam propustio da vam javim svu odluku Božju.”

Opreznost i predanost službi

Pavao je upozorio starješine da paze na sebe i na sve stado u kojem ih je Duh Sveti postavio za nadglednike, da upravljaju Crkvom Božjom, koju je stekao krvlju svojom. Znao je da će nakon njegova odlaska među njih ući vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada, i da će se između njih samih pojaviti ljudi koji će govoriti iskrivljeno, samo da odvuku učenike za sobom. Stoga ih je pozvao da bdiju, sjećajući se da ih je tri godine, noć i dan, opominjao sa suzama. Preporučio ih je Gospodinu i riječi milosti njegove, koji ih može izgraditi i dati baštinu među svima posvećenima. Pavao je istaknuo da nije poželio srebra, zlata ni odjeće ni od koga, te da su njegove ruke služile za njegove potrebe i potrebe njegovih pratitelja. Sve im je pokazao: da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne, te se sjećati riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: “Mnogo je blaženije davati nego primati.”

Na kraju, Pavao je kleknuo i pomolio se sa svima njima. Svi su gorko plakali, grlili Pavla oko vrata i cjelivali ga, najviše žalosni zbog riječi koju je rekao: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim su ga otpratili do lađe. “Žalosni najviše za riječ, koju reče, da više neće vidjeti lica njegova, i otpratiše ga do na lađu.”

Snaga vjere u kušnjama

Ovaj odlomak iz Djela apostolskih snažno naglašava važnost vjere, predanosti i služenja usprkos svim izazovima. Pavlova oporuka i oproštajna riječ efeškim starješinama u Miletu pružaju nam dubok uvid u njegovu duhovnost i poslanje. Njegova odlučnost da nastavi naviještati Evanđelje, čak i suočen s opasnostima i progonima, nadahnjuje nas da i mi budemo hrabri i ustrajni u svojoj vjeri.

Praktična primjena u životu

Ova priča ima duboku praktičnu primjenu u našem svakodnevnom životu. Uči nas da je poniznost i služenje drugima put do istinske radosti i ispunjenja. Pavlova spremnost da se žrtvuje za druge i da im navijesti Radosnu vijest, bez obzira na cijenu, poziva nas da i mi preispitamo svoje prioritete i da se više usmjerimo na služenje Bogu i bližnjima. Također nas uči važnosti zajedništva i podrške u vjeri.

Poziv na djelovanje i promišljanje

Pozivamo vas da razmislite o ovim pitanjima: Kako možete primijeniti Pavlove riječi i primjer u svom životu? Kako možete biti više ponizni i služiti drugima? Kako možete biti hrabriji u naviještanju Evanđelja? Neka nas Pavlova oporuka nadahne da živimo vjeru punim plućima, da budemo svjetlo svijetu i sol zemlji, te da s pouzdanjem kročimo putem vjere, znajući da nas Bog nikada ne napušta.

Neka nam primjer apostola Pavla bude nadahnuće da i mi, unatoč svim životnim kušnjama, ostanemo vjerni Kristu i njegovom Evanđelju, te da s radošću i poniznošću služimo Bogu i bližnjima. Neka nas prati milost i snaga Duha Svetoga na tom putu.