Matko Čelić: Svjedočanstvo preobraženja – od tame ovisnosti do svjetla vjere

48 godina u tami: Spiralni pad u ovisnost i izgubljenost

Matko Čelić, rodom iz Metkovića, započeo je svoje svjedočanstvo zahvalom organizatorima Mladifesta, svećenstvu i svojoj obitelji, ističući tremu pred publikom kojoj dijeli najintimnije detalje svog života. Njegov život, kako ga sam opisuje, može se podijeliti na dva dijela: 48 godina tame i posljednje četiri godine svjetla nakon susreta s Gospodinom. Odrastao je u obitelji bez dublje ukorijenjene vjere, a sakramente je primio, kako kaže, tek površno, bez istinskog razumijevanja.

Ratne godine (1994.-1995.) ostavile su duboke traume u njegovoj duši, a poslijeratno razdoblje dodatno ga je gurnulo u ponor. U 23. godini života, 1996., Matko je prvi put susreo heroin. Taj trenutak opisuje kao nešto što mu je ispunilo sve praznine, obećavajući lažni mir i pripadnost. "To je to, to je to, ovo je popunilo sve moje praznine i na ovome želim biti čitav svoj život", prisjetio se. U tom vrtlogu ovisnosti, 1999. godine, oženio se i dobio sina Šimuna, koji danas ima 26 godina.

Prekretnica se dogodila 2001. godine kada je završio u komuni na otoku Krku. Tamo je, po prvi put, istinski upoznao vjeru, svetu misu, molitvu i krunicu. Bio je to predivan period ispunjen sakramentima, krštenjima i krizmama. Ipak, po povratku kući, ovisnost ga je ponovno progutala. Nije se zaustavio sve do proljeća 2021., punih 25 godina od prvog uzimanja. U tom je razdoblju pokušavao krpati praznine tabletama i alkoholom, no uvijek bi se vratio heroinu, osjećajući se zarobljenim u tom svijetu.

Božanski poziv i put pokore: Od Londona do Međugorja

Nakon razvoda 2007. godine, Matkov život postaje još kompliciraniji. U 2018. godini, njegova bivša supruga ga je nazvala zbog crkvenog poništenja braka, na što je on pristao, vjerujući da će mu to možda donijeti nekakvu korist. U tom razdoblju, Matko se preselio u London, gdje je nastavio s ovisnošću, koristeći heroin i kristal met. Njegov život je postao opsesija pornografijom, iz koje, kako je rekao, nije izlazio, jedva viđajući sunce. Ono što je najpotresnije, u toj je pornografiji prepoznao svoju tadašnju partnericu i ljude s kojima je kupovao drogu. Shvatio je da je postao dio mračne mreže iskorištavanja i beznađa.

Osjećaj beznađa i očaja doveo ga je do ruba. U travnju 2021. godine, nakon što je shvatio da je potpuno zarobljen, Matko je zavapio Isusu: "Isuse, iščupaj me odavde!" U tom je trenutku osjetio prisutnost Zloga i poželio počiniti samoubojstvo. Nije znao kako se izvući, bio je u potpunom očaju, sjećajući se tragične sudbine Mateja Periša. Fizički je pobjegao iz Londona, završivši u dubrovačkoj psihijatrijskoj bolnici, gdje je proveo osam dana, potpuno izgubljen.

Nakon povratka u Metković, Matko se povukao u svoju sobu na 40 dana, bez sna i hrane, opsjednut pornografijom i drogom. U tom je periodu, u potpunoj izolaciji, ponovno zavapio Bogu: "Bože, progovori mi, spasi me!" U čudesnom trenutku, Biblija se otvorila na stranici 777, a Matko je čuo Božje riječi: "Ja sam ti to učinio, ali platit ćeš za svoje grijehe." Te su ga riječi, iako teške, oslobodile. Shvatio je da je to bila Božja volja i da je pokajanje jedini put.

Novi život u Kristu: Plodovi vjere i poziv na hodočašće

Nakon tog iskustva, Matko se ponovno predao vjeri. Otišao je na ispovijed, a Bog mu je poslao četvero hodočasnika iz njegove župe s kojima je krenuo na Marijanski zavjet za Domovinu. Prohodao je cijeli put od Osijeka do Dubrovnika (75 dana), učeći ponovno hodati i jesti. To hodočašće bila je njegova prva duhovna obnova, putovanje ispunjeno molitvom krunice i razmišljanjem o Božjoj riječi.

Godine 2022. Matko je službeno postao dio Marijanskog zavjeta za Domovinu, a ove godine s ponosom nosi moći blaženog Alojzija Stepinca kroz cijelu Hrvatsku. Njegov život je živo svjedočanstvo o tome kako Božja ljubav i milosrđe mogu preobraziti i najteže živote. Matko danas živi, kako kaže, "napokon živi", i poziva sve da se pridruže ovom putu vjere i pokore, da budu dio nečeg većeg i osjete Božji glas u svom životu.

Zaključak: Matkova priča podsjeća nas da je Bog uvijek prisutan, čak i u najmračnijim trenucima. Njegova spremnost na obraćenje i predanje otvorila mu je vrata novog života, ispunjenog smislom i nadom. Neka ovo svjedočanstvo bude poticaj svima da se odazovu Božjem pozivu i krenu na vlastito duhovno putovanje prema svjetlu.