Od potrage za smislom do žive vjere: Svjedočanstvo Josipa Matezovića

Od tradicionalne vjere do osobnog susreta s Bogom

Josip Matezović rođen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, u kojoj je primio dobar odgoj, kako materijalni tako i duhovni. Prvih osam godina života proveo je u Trogiru, a potom se s obitelji preselio u Slavoniju. Njegov otac, zbog posla, često je bio odsutan, pa je majka imala ključnu ulogu u odgoju. Josip je redovito pohađao vjeronauk, išao na hodočašća s majkom, ministrirao i svake nedjelje sudjelovao na svetoj misi. Unatoč svemu, osjećao je da mu nedostaje osobni susret s živim Bogom.

„Slušao sam o tom Isusu koji je živ, koji je uskrsnuo, koji je s nama, o Bogu koji se brine za nas. I ne mogu reći da to nisam osjetio kroz svoj život, kroz ono što je moja majka radila, kroz žrtvu koju je podnio moj otac da nam priređuje za svoju obitelj materijalno i duhovno. Ja sam vidio i primijetio da se Bog brine za nas, da je on uvijek tu, da nas nije ostavio“, rekao je Josip. No, usprkos tom spoznaji, nedostajalo mu je iskustvo živoga Boga.

Srednjoškolsko razdoblje donijelo je krizu identiteta. Iako su mu roditelji dali povjerenje i slobodu, Josip je osjećao ogromnu rupu u sebi koju ništa izvanjsko – izlasci, prijatelji, provodi – nije moglo ispuniti. „Ništa me nije ispunjavalo. Jednostavno ništa nije moglo popuniti tu rupu i stalno je bila prisutna ta čežnja. A ja nisam, s druge strane, razumio što je to, što ja to točno tražim“, istaknuo je.

Prekretnica u kušnji i poziv na predanje

Prava prekretnica dogodila se kada mu se otac iznenada razbolio i u roku od šest mjeseci preminuo od raka gušterače. Ova tragedija Josipa je gurnula u duboko preispitivanje smisla života. Iako je izvana djelovao snažno, u sebi se počeo zatvarati i postavljati pitanja Bogu: „Bože, jesi li se ti sprdao kad si me stvarao? Zašto to meni nisi dao? Zašto je teologija preteška za mene? Zašto je Bog to morao dopustiti mojoj obitelji?“ Osjećao se izgubljeno.

Nakon što nije uspio upisati studij kineziologije, na nagovor majke upisao je teologiju u Đakovu. Prva godina studija bila je obilježena druženjima i zabavom, a ne učenjem, što je rezultiralo padom na ispitima. Odlučio je odustati od teologije. Međutim, tijekom ljetne stanke, nakon jedne studentske priredbe, Josip je osjetio snažan poticaj da se vrati. To je bio trenutak kada je u njemu počela rasti intenzivna čežnja za Bogom.

Vrativši se na fakultet, Josip se uselio u studentski dom. Duhovnik je počeo okupljati studente oko Isusa u studentskoj kapelici. Kroz molitvu, slavljenje i pjevanje, Josip je osjećao sve veću čežnju, a nešto se počelo buditi u njemu. Jedne večeri, u svojoj sobi, intenzivno se molio: „Ja više ovako ne mogu. Ja nešto moram promijeniti. Ja želim tebe, Isuse, stvarno upoznati. Ja želim da mi pokažeš da si ti stvarno živ. Ti si, ja osjetim stalno da si ti oko mene, ali nemam to iskustvo da si ti živ. Ako jesi, ako je to stvarno istina, pokaži mi! Pokaži mi da si živ!“ Josip je „izazivao“ Boga, moleći Duhu Svetom da mu se objavi.

Život u slobodi i apostolat za nerođene

Nakon nekoliko mjeseci intenzivne molitve, tijekom jednog klanjanja, Josip je doživio duhovnu eksploziju. Osjetio je Božju prisutnost od nožnih prstiju do vlasi kose. „Pogodio mi je srce sa svojom vatrom i ja sam eksplodirao. Duhovna, moja nutrina se zapalila, sve u meni je gorjelo“, opisao je Josip. U tom trenutku, Bog je počeo čistiti njegove rane, pogrešna shvaćanja o Njemu i o samome sebi. Josip je prvi put povjerovao Isusu i predao Mu svoj život, svoje planove i budućnost. Doživio je olakšanje, slobodu, radost i oslobođenje od svih tereta. Počeo je sebe gledati onako kako ga Bog vidi, a ne kako ga je on sam vidio.

Ova transformacija donijela je Josipu novu životnu svrhu. Oženio se svojom suprugom Maricom, s kojom danas ima troje djece, koje smatra najvećim blagoslovima i plodom života u predbračnoj čistoći. Kroz njih svakodnevno vidi Božju radost. Josip je diplomirao teologiju i posvetio se apostolatu za nerođene. Kroz udrugu Hrvatska za život, otvaranje Centra za život u Vinkovcima i inicijativu 40 dana za život, on svjedoči ljepotu života i poziva na zaštitu najranjivijih. Kroz ovaj apostolat, Josip je shvatio što je prava teologija – borba za život i smrt.

Njegova misija danas je prenositi mladima ljepotu teologije tijela, važnost čistoće i sakramentalnog života. „Želim ići na tvoju njivu, uzeti taj plug i jednostavno orati i da se više nikad ne vratim na ono staro“, rekao je Josip, ističući svoje potpuno predanje Bogu. Njegov život je avantura s Bogom koja traje vječnost, a svaki trenutak ispunjen je Božjim blagoslovima.

Zaključno, Josip Matezović poziva sve da ozbiljno računaju s Bogom. Ako Mu se potpuno predamo i povjerimo svoj život, On će nas voditi kroz najveće avanture, ispuniti našu čežnju i dati smisao svakom trenutku našeg postojanja, ne samo na zemlji, već i kroz cijelu vječnost. Hvaljen Isus i Marija!

📌 Ključne točke

Osobni susret s živim Bogom je ključan za istinsku vjeru.
Životne kušnje mogu biti prekretnica za dublje predanje Bogu.
Duh Sveti donosi slobodu, radost i oslobođenje od tereta prošlosti.
Pronalazak identiteta u Božjim očima donosi mir i svrhu.
Apostolat, posebno za nerođene, je put ostvarenja Božjeg poziva.
Sakramentalni život i molitva su neophodni za održavanje prijateljstva s Isusom.
Ljubav, čistoća i obitelj su veliki blagoslovi i plodovi predanja Bogu.

💬 Citati iz videa

„Slušao sam o tom Isusu koji je živ, koji je uskrsnuo, koji je s nama, o Bogu koji se brine za nas. I ne mogu reći da to nisam osjetio kroz svoj život, kroz ono što je moja majka radila, kroz žrtvu koju je podnio moj otac da nam priređuje za svoju obitelj materijalno i duhovno. Ja sam vidio i primijetio da se Bog brine za nas, da je on uvijek tu, da nas nije ostavio."

„Ja više ovako ne mogu. Ja nešto moram promijeniti. Ja želim tebe, Isuse, stvarno upoznati. Ja želim da mi pokažeš da si ti stvarno živ. Ti si, ja osjetim stalno da si ti oko mene, ali nemam to iskustvo da si ti živ. Ako jesi, ako je to stvarno istina, pokaži mi! Pokaži mi da si živ!"

„Želim ići na tvoju njivu, uzeti taj plug i jednostavno orati i da se više nikad ne vratim na ono staro. I ti me povedi, ti mi reci koja je to njiva i gdje je to. Ako treba na kraj svijeta ja ću ići. Spreman sam. Gdje god mi kažeš da idem ja ću ići."

„To je onda avantura koja traje cijeli život, koja traje cijelu vječnost, ne samo ovo zemaljski život nego traje cijelu vječnost i isplati se svakog trenutka i isplati se svih drugih odluka. Isplati se njega staviti ispred svega onoga što svakodnevno mislimo da je važno, a ustvari je on taj koji je najvažniji i koji jedini daje smisao našemu životu."