U ekskluzivnom razgovoru za "POPcast by Darko Pavičić", Simona Mijoković otvoreno progovara o svom životnom putu, od lutalice u službi Zloga do Kristove nevjeste. Njezino svjedočanstvo, prožeto iskrenošću i dubokom duhovnošću, priča je o preobrazbi, pronalasku smisla i snage u Kristu, te o važnosti vjere, molitve i sakramenata u svakodnevnom životu.
Od svijeta tijela i zla do susreta s Kristom
Simona Mijoković, poznata po svom burnom životnom stilu i javnim nastupima, danas živi potpuno drugačije. Posvećena je obitelji, vjeri i širenju evanđelja. U razgovoru s Darkom Pavičićem, urednikom Večernjeg lista, Simona se prisjeća svog nekadašnjeg života i priznaje:"Lutala sam, služila đavlu i grijehu, ali spasio me Isus Krist!"
Ova iskrena ispovijed otvara vrata u svijet Simone Mijoković, koja je, kako sama kaže, "bila iznimno posvećena okultnome". Ta je posvećenost, kako ističe, bila izrazito opasna, jer ju je odvela daleko od Božje ljubavi i milosti.
Snaga vjere u kušnjama
Unatoč burnoj prošlosti i zdravstvenim izazovima, Simona zrači mirom i radošću. Na pitanje o umoru, odgovara:"Uvijek je hvaljen Isus i Marija! Bogu hvala što sam došla. Bogu hvala što me je pozvao i moje malo srce se odazvalo."
Ona ističe da je vjera u Isusa Krista izvor njezine snage i da joj pomaže nositi se s kušnjama.
"Kad Gospodin zove da činim na njegovoj njivi, da radimo za njegovo kraljevstvo, nema umora. I kad sam slaba, jaka sam, jer imam Njega!" - svjedoči Simona, naglašavajući da je Božja milost njezin oslonac u svim životnim situacijama.
Sakramentalni život kao put preobrazbe
Simona ističe važnost sakramentalnog života, posebno svete ispovijedi i pričesti, kao ključnih elemenata svoje preobrazbe. Ona svjedoči da joj je sakrament svete ispovijedi pomogao da se oslobodi tereta prošlosti i da započne novi život u Kristu."Ja sam tada krivo najavio. Najavio sam i Simonu Gotovac i Simonu Ištvanića, došla mi je Simona Mijoković", rekao je Pavičić, naglašavajući da je prava gošća upravo Simona Mijoković, žena koja je pronašla istinski mir i radost u vjeri.
Simona objašnjava da je upravo kroz sakramente spoznala Božju ljubav i milosrđe, te da su joj oni pomogli da se oslobodi okova Zloga i da se posveti služenju Bogu i bližnjima.
Ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao sebe
Simona Mijoković, danas ponosna majka petero djece, živi sakramentalni život i nastoji svoju djecu odgajati u vjeri. Ona ističe da je ljubav prema Bogu iznad svega, ali i da je važno ljubiti bližnjega kao sebe."S ničim se ne uznosim, s ničim se ne hvalim, osim s križem moga ljubljenog Isusa Krista!" - poručuje Simona, naglašavajući da je križ Kristov jedini izvor njezine snage i nade.
Ustrajnost u vjeri i molitva za druge
U razgovoru se dotaknula i okultnoga svijeta, objasnivši kako je lako izgubiti se u njemu tražeći brza rješenja i odgovore. Istaknula je važnost molitve i povezanosti s Bogom kao zaštitu od Zloga."Kad sam se vozila prema studiju, sinulo mi je: postojala je Simona prije Krista i druga, poslije Krista" - kazao je Pavičić, a Simona je dodala da ne treba potiskivati prošlost, već ju prihvatiti kao dio puta koji nas je doveo do Božje ljubavi.
Poziv na promišljanje i djelovanje
Na kraju razgovora, Simona je uputila snažnu poruku nade i ohrabrenja svima koji se bore s kušnjama i izazovima."Kad sam slaba, jaka sam, jer imam Njega!" - ponovila je Simona, pozivajući sve da se otvore Božjoj milosti i da pronađu snagu u vjeri.
Njezino svjedočanstvo podsjetnik je da je preobrazba moguća, da Božja ljubav liječi sve rane i da je nada uvijek prisutna, čak i u najtežim trenucima. Neka nas Simonina priča potakne na promišljanje o vlastitom životu i na hrabrost da se otvorimo Božjem planu za nas. Možda je upravo to prvi korak prema istinskoj slobodi i radosti.
📌 Ključne točke
- Preobrazba iz života u grijehu u život posvećen vjeri.
- Važnost sakramenata svete ispovijedi i pričesti.
- Snaga vjere u Isusa Krista kao izvor nade i ohrabrenja.
- Poziv na molitvu i ljubav prema bližnjima.
- Sloboda od okova Zloga kroz Božju milost.
💬 Citati iz videa
„Kad Gospodin zove da činim na njegovoj njivi, da radimo za njegovo kraljevstvo, nema umora. I kad sam slaba, jaka sam, jer imam Njega!"
„S ničim se ne uznosim, s ničim se ne hvalim, osim s križem moga ljubljenog Isusa Krista!"
„Bogu hvala što imamo taj dan, da se sjetimo. Svaki dan mi ne da da zaboravim. Iako nekad bi htjela, da zaboravim, jer je to ljudski."
„Nema umora kad radimo za njegovo kraljevstvo."
„Je, umorna sam, ali to je onaj slatki umor, jel dugo smo se zadržali na Kaptolu u Dvorani Vijenac, pa kad sam došla doma, kad sam svoju dječicu spremala u krevet, da su se zaspali, izmolila svoje molitve, kaj rečem, još sam se čula sa Kumom Milom, Renatom, još par prijateljica i zaspala. To su već bili, hajmo reći, jutarnji sati, ali kad Gospodin zove da činimo ja na njegovoj njivi, da radimo za njegovo kraljevstvo, nema umora. I kad sam slaba, jaka sam, jer imam njega, jel tako?"
🎯 Ovaj sadržaj mogao bi biti posebno koristan za:
Vjernici, osobe koje traže duhovnu obnovu, majke, obitelji, osobe koje se bore s kušnjama i izazovima.
