Svjedočanstvo

Svjedočanstvo Josipa Kadića: Od sumnje do radosti vjere

← Natrag na objave

"Kao što je rekla sveta Mala Terezija, ja sam samo malo zrnce u Božjim rukama." Ovim riječima započinje potresno svjedočanstvo Josipa Kadića, čovjeka koji je, kako sam kaže, često bio „rezervni kotač“ u Božjem planu, ali je upravo u toj ulozi pronašao dubinu vjere i radost služenja. Njegova priča, ispričana na evangelizacijskom susretu u Domu Molitve Slavonski Brod 2025. godine, nije samo osobna ispovijest, već i snažan poziv na promišljanje o smislu života, patnji i ljepoti evanđelja.

Josip Kadić, u svom svjedočanstvu iznesenom u Domu Molitve Slavonski Brod, otvara vrata svog života, dijeleći s nama putovanje od sumnje do vjere, od nevolje do služenja. Njegova priča, protkana humorom i iskrenošću, nije samo osobna ispovijest, već i snažan poziv na promišljanje o ljepoti radosne vijesti i važnosti pronalaska Krista u svakodnevnom životu.

Od „rezervnog kotača“ do Božjeg sluge

Kadić se u uvodu svog svjedočanstva opisuje kao „rezervni kotač“, ističući kako je često uskakao umjesto drugih, spremno preuzimajući ulogu zamjene. No, upravo u toj ulozi, u spremnosti da se stavi na raspolaganje, prepoznaje i sam Božji poziv.

"Evo već treći put služim kao rezervni točak. Trebao je doći neki gost, puno bitniji od mene, međutim nešto se desilo i onda kaže 'ajde ti'. Pa rekoh, nema problema!" - kaže Kadić, s dozom autoironije, prihvaćajući ulogu propovjednika.

Dolazeći iz Gundinaca, s područja koje opisuje kao mjesto „velike nevolje“, Kadić naglašava kako mu je Gospodin dodijelio ulogu čuvara granice između različitih svjetova, podsjećajući na važnost vjernosti evanđelju i u izazovnim vremenima.

Snaga vjere u kušnjama

Kadić otvoreno progovara o vlastitim životnim borbama, priznajući da je, poput Galaćana, često počinjao u duhu, a završavao u tijelu. No, upravo ga to iskustvo, to suočavanje s vlastitim slabostima, potiče na dublje promišljanje o Božjoj milosti i ljubavi.

"Inače trenutno sam sv. svinjar iz Svete Obitelji Rubil. Na misiji i rekoh, di je Sveta Obitelj Rubil? I kaže 'šta ima kod vas?' Reko', šta će bit kod seljaka, pogotovo svinjara!" - govori Kadić, s humorom opisujući svoj život na selu, ali istovremeno naglašavajući važnost rada i poštenja.

Govoreći o svetom Josipu, Kadić ističe kako ga se često zaboravlja, podsjećajući na njegovu važnu ulogu u Svetoj Obitelji. U tom kontekstu, priznaje da je trenutno „sveti svinjar“, ali da mu je sveta obitelj uvijek u srcu.

Svjedočanstvo i povezanost sa svecima

Kadić svoje svjedočanstvo povezuje sa životima svetaca, posebno svetog Padre Pija, čiju knjigu drži u ruci. Ističe kako je čitanjem života svetaca pronašao inspiraciju i snagu za vlastiti duhovni rast.

"Inače nisam primijetio da su svinje počele ugodno mirisati, smrde više nego u staro doba! Seljak je uvijek bio seljak..." - kaže Kadić, uz smijeh, naglašavajući kako se unatoč modernizaciji, neke stvari nikada ne mijenjaju.

Kadić ističe kako je, slušajući Poslanicu Galaćanima, pronašao poveznice sa svojim vlastitim životom i izazovima s kojima se suočava. Poput Galaćana, i on se često bori s iskušenjem da napusti put duha i prepusti se tijelu.

Evanđelje je radosna vijest

Kadić snažno naglašava kako je evanđelje radosna vijest, a ne teret ili osuda. Podsjeća nas da je Krist došao da nam donese život u izobilju, a ne da nas opterećuje krivnjom i strahom.

"E moj Galaćani, počeli ste u duhu, a završili ste u tijelu!" - citira Kadić, podsjećajući na opasnost od prepuštanja svjetovnim vrijednostima i zaborava na duhovne ciljeve.

Kadić se prisjeća susreta s jednom ženom koja mu je rekla da bi radije umrla nego priznala da je u krivu. Kroz taj primjer, Kadić naglašava važnost poniznosti i spremnosti na promjenu, ističući da nas Bog poziva na obraćenje i novi život.

Put obraćenja i povjerenja u Božju milost

Kadić zaključuje svoje svjedočanstvo snažnim pozivom na obraćenje i povjerenje u Božju milost. Naglašava kako je važno da se ne usredotočimo na vlastitu patnju, već da se sjetimo Kristove muke i žrtve, koja nam je donijela spasenje.

"Šta reći o svjedočanstvu? Pa imaš ti dosta toga što si doživio od Gospodina posvjedočiti!" - prisjeća se Kadić riječi Bartola, ističući kako je važno dijeliti svoja iskustva vjere s drugima.

Kadić, pozivajući se na riječi svetaca, naglašava kako se trebamo obogatiti u Bogu, a ne u materijalnim stvarima. Podsjeća nas da je pravi prosperitet duhovni rast i služenje bližnjima.

Neka nas svjedočanstvo Josipa Kadića potakne na dublje promišljanje o vlastitoj vjeri i ohrabri da se s pouzdanjem prepustimo Božjoj ljubavi i milosti. Neka nas podsjeti da je evanđelje radosna vijest koja nam donosi nadu i snagu za suočavanje sa svim životnim izazovima. Neka nam primjer svetaca bude poticaj da i mi postanemo svjetlo svijeta, svjedočeći o Kristu svojim životom i djelima.

📌 Ključne točke

  • Važnost vjere i služenja u životu.
  • Snaga duhovnosti u prevladavanju nevolja.
  • Ljepota i radost Evanđelja kao poruka nade.

💬 Citati iz videa

„Evo već treći put služim kao rezervni točak. Trebao je doći neki gost, puno bitniji od mene, međutim nešto se desilo i onda kaže 'ajde ti'. Pa rekoh, nema problema!"
„Inače trenutno sam sv. svinjar iz Svete Obitelji Rubil. Na misiji i rekoh, di je Sveta Obitelj Rubil? I kaže 'šta ima kod vas?' Reko', šta će bit kod seljaka, pogotovo svinjara!"
„E moj Galaćani, počeli ste u duhu, a završili ste u tijelu!"
„Tako je sa onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

🎯 Ovaj sadržaj mogao bi biti posebno koristan za:

Svi vjernici, posebno oni koji prolaze kroz teška životna razdoblja i traže inspiraciju u vjeri.